Po gužvi koja je vladala četvrtog, ujedno i poslednjeg festivalska dana, videlo se da postoje svi preduslovi za dobar provod!

To je razlog što smo zakasnili na Ebony Bones, a i deo nastupa grupe Obojeni program, koja je na Main Stage-u uvelko prašila.



Na osnovu onoga što smo čuli, dobro poznatih pesama kao što su "ABCD Avioni", "Nebo nebo plavo je", "Kad se neko nečem dobro nada" vidi se da su Kebra i ekipa u formi. Početkom 2009. objavili su album Kosmos u tvom srcu/Igračke se voze levom rukom koji se može slobodno preuzeti sa daunlouda sekcije sajta EXIT. U pitanju je best of kompilacija dobro poznatih numera koje su ponovo odsvirane i sada su to zapravo nove pesme. Ovo je bila prilika za promociju ovog vrlo zanimljivog albuma koju su momci iz Obojenog programa u potpunosti iskoristili.



Madness su počeli tačno u 22 i 15 minuta i odmah su obradovali publiku sa "One Step Beyond". Sedmočlana grupa u originalnom sastavu (Mark Bedford - bas, Daniel “Woody“ Woodgate - bubnjevi, Chris Thompson - gitare, Mike “Barso” Barson - klavijature i vokali, Lee Thompson - saksofon i pevači Carl Smith (Chas Smash) i Graham Mac Pherson (Suggs), pojačana tročlanom duvačkom sekcijom, isporučivala je dobre vibracije sa "Embarrasment", "My Girl", "House Of Fun", "Wings of a Dove", "Baggy Trousers", "Our House", "It Must Be Love" i pesmama sa novog albuma The Liberty of Norton Folgate kao što su "NW5", "Dust Devil" i "Forever Young".



Nivo energije je bio vrlo visok i publika je oduševljeno pevala sve pesme zajedno sa grupom. Oči većine prisutnih bile su uprte u vokaliste Suggsa i Smasha, koji su bili majstori parade. Zajedno sa njima, u centru pažnje bio je i saksofonista Lee Thompson, koji je izvodio svakojake šale na bini, svirao sa zvučnika, pokušavao je da se penje na osvetljenje, pravio pregibe i sve to ne promašujući ni jedan jedini ton!
Jedan od vrlo simpatičnih detalja bila je i činjenca da bend nije otišao sa bine pa se vraćao na bis, već su na naredbu pevača Suggsa okrenuli leđa publici i tako čekali ovacije prisutnih. Kad su ih dobili, okrenuli su se ponovo prema publici i otprašili "Madness" i "Night Boat To Cairo" sve sa imitiranjem zvuka brodske sirene.



Vidno zadovoljni nastupom, napustili su binu dozivani od izuzetno raspoložene publike koja je bila spremna za još. Nažalost satnica nije dozvoljavala da se produži njihov nastup iako nisu odsvirali sve pesme koje smo očekivali (npr. Michael Caine i druge). Nadamo se da ćemo ih, ovako kreativno i fizički revitalizovane uskoro ponovo videti u celovečernjem nastupu.

Dilema koga gledati u ponoćnom terminu tj. Prodigy na Main Stage-u ili Buzzcocks na Fusion Stage-u, rešena je u korist ovih drugih. Nije bilo ni najmanje sumnje kakav performans će napraviti Prodigy, jer sam ih do sada gledao u više navrata .
The Buzzcocks potpisnik ovih redova nije gledao, iako su oni nastupali pre tri godine u Domu Omladine, pa se ova prilika nije smela propustiti!



Sa zakašnjenjem od 15 minuta  mančesterska četvorka predvođena gitaristima i pevačima Steve Diggle-om i Pete Shelley-em započeli su furiozno svoj jednočasovni nastup pesmama "Boredom" i "Fast Cars", nastavili sa "I Don’t Mind" i "Autonomy" (sve iz zlatnog perioda grupe 1978-79). Ređale su se "16 Again", "Why Can’t I Touch It", "I Don’t Want To Know What To do With My Life".
Naravno ubrzo je došlo do šutke, pogoa i polivanja pivom (neizbežno!) ali je atmosfera iako usijana bila izuzetno optimistična.



Buzzcocks nastavljaju sa pesmama svoje i naše mladosti: "Promises", "Love You More", "What Do I Get", "Why She’s A Girl…", zatim odlaze, ali se ubrzo vraćaju na bis.
Naravno najbolje pesme ostavljaju za kraj - "Ever Fallen in Love" i "Orgasm Addict".
Publika kompletno oduševljena peva sa njima  i sa ovacijama ispraća Buzzcocks do sledećeg puta.
Mišljenja smo da je koncert grupe Buzzcocks morao da bude održan na Main Stage-u, što su oni u potpunosti  zaslužili, i to je jedna od retkih zamerki organizatoru.
Nakon ovakvog energetskog naboja, napunjenih baterija, polako smo se uputili sa Petrovaradinske tvrđave, sređujući ovogodišnje utiske, do nekih novih muzičkih dešavanja.

Tekst: Slobodan Vlaketić

Fotografije: Nebojša Mićković